Veliki uspjeh Tatjane Ohm
Najpoznatija novinarka u Njemačkoj je iz Zenice
Najpoznatija njemačka novinarka, reporterka i voditeljica bh. korijena je Tatjana Ohm. Svoju novinarsku karijeru je započela na RTL-u kao ratna reporterka, izvještavajući iz BiH. Proputovala je već pola planete, piše "Deutsche Welle".
,0
Tatjana Ohm je rođena u Berlinu, ali je odrastala kod bake u zeničkom naselju Brodi. Baka je bila siromašna, i u to vrijeme u kući nije bilo struje, ni tečne vode, a ni WC-a. Životni uslovi bili su tada potpuno drugačiji od onih u Berlinu, koje Nijemci više nisu poznavali od II Svjetskog rata, prisjeća se Tatjana.
”Uvijek imam osjećaj da mi to i pomaže, jer sam upoznala jednu vrstu života koji je drugačiji od ovog ovdje. Mene kao dijete je uvijek fasciniralo kako smo dolje svi bili zajedno. Djeca su non-stop bila vani, a toga danas, pogotovo ovdje u Njemačkoj, više nema. Ti si kao dijete mogao da uđeš u bilo čiji tuđi stan i da kažeš: 'ja sam gladna'. Dobiješ odmah šnitu kruha s puterom i šibaj dalje!”
Tatjanin talenat otkriva novinar RTL-aSa bakinim domom u Zenici, Tatjana je morala da se rastane kada ju je majka upisala u jednu od berlinskih osnovnih škola. Živjela je u Berlinu, ali družila se samo, kako kaže, sa našim ljudima. Bila je aktivan član u tadašnjim jugoslovenskim klubovima, igrala folklor, a svaki raspust obavezno provodila kod bake na Brodi.
Onog trenutka, kada je u Jugoslaviji počeo rat, otvorilo se i novo poglavlje u Tatjaninom životu. U Berlin su počeli da stižu vozovi sa prvim izbjeglicama... dočekuju ih novinarske ekipe... Tatjana pomaže..., objašnjava novinarima šta se dešava..., prevodi priče i izjave izbjeglih...
”Među tim ljudima bila je i ekipa RTL-a. Gospodin kojem sam dala intervju, rekao mi je: 'Znaš mala, ja mislim da bi ti trebala da radiš za TV. Javi nam se, ja mislim da si ti veći talenat.' Ja sam pomislila: 'Bože, šta je ovo, ovaj nije normalan!' Ja to nisam vjerovala, i nisam mu se javila, ali se on meni javio...”
Bosansko porijeklo ”odskočna daska” u novinarskoj karijeriŠest nedjelja kasnije već je bila na svom prvom novinarskom zadatku. Sa 22 godine počela je da izvještava sa ratnih terena: Sarajeva, Travnika, Nove Bile, Ahmića. Uz sve porodične šokove koje rat nosi, smrt bake i patnju porodice i prijatelja, Tatjana je morala da radi i uči zanat. Poslije rata u domovini, odlazi u Varšavu. Nakon tri godine dopisništva iz Varšave, vraća se u Berlin, i informativnu redakciju mijenja zabavnom. Vodi razgovore sa medijskim zvijezdama i prati modne revije u Parizu, Milanu, Holivudu.
Godine 1999. odlazi u Singapur i ponovo izvještava za informativni program iz kriznih područja Indonezije, Filipina, Afganistana i Pakistana. Tatjanin posljednji zadatak sa terena ostao joj je duboko zacrtan u sjećanju.
”Poslali su me u indonezijsku provinciju Banda Ačeh koja je nakon cunamija bila najviše pogođena katastrofom. Provela sam toliko godina u novinarstvu, bila sam i po ratištima, i dosta toga vidjela i preživjela. Međutim, to mi je bilo najgore, jer nikada nisam vidjela toliko mrtvih ljudi na jednom mjestu, toliko te žalosti i tuge. Nikada nisam vidjela da priroda na jedan takav način može da uništi toliko života.”
Posljednjih šest godina Tatjana svakim radnim danom od 10.00 do 12.00 sati zajedno sa kolegom Tomasom Klugom iz Berlina vodi informativnu emisiju ”Jutarnji report” (“Morgenreport”) za televizijsku kuću N24.
”Moram da priznam da sam ja na neki način, i ta moja karijera, da smo mi ratni profiteri. Ja sam to sve mogla da napravim i učinim samo zato što sam Bosanka. To je temelj svega!”
Sluša sevdalinke, a ”živi” od ćevapaTatjana je ostala vezana za svoju domovinu. Svake godine posjećuje rodbinu i prijatelje u Zenici i Sarajevu, sluša isključivo hitove “Crvene jabuke”, Valentina, Merlina, “Indeksa”. Voli i sevdalinke Safeta Isovića i Zaima Imamovića koje je nekada slušala sa svojom bakom. A, bosansku kuhinju joj ne može nadmašiti niti jedan svjetski restoran.
”U Berlinu ima jedna ćevabdžinica i uz nju i preživljavam. Drugačije ne bih mogla! Znam napraviti pitu od gotovih jufki, ali mi nešto ne uspijeva... Hajde, ponekad se i može pojesti, ali nije nikada kao kod mame, a naravno nikada nije kao kod pokojne bake”, kazala je Tatjana za "Deutsche Welle".